istina o kemoterapiji

ponedjeljak, 28.09.2009.

MITO=NAGRADA ZA ZNANSTVENI RAD




Jako puno vremena proveo sam razmišljajući što napisati u nastavku bloga.
Odlučio sam podijeliti svoja saznanja o tome
kako funkcioniraju stvari i na kakav perfidan naćin liječnici dolaze do novca a nama plasiraju priče . . .
Kod liječenja odraslih stvari su još strašnije.U uvodu ide jedna istinita priča.



Prijateljica je dovela oca na onkološki odjel KBC Firule i primio ih je onkolog koji im je kazao strašnu dijagnozu. Dijagnoza vašeg oca je bla,bla,bla. Udario je šakom o stol i povikao "Hoćemo li se borit'?" .”Hoćemo”, povikala je prijateljica kao u starim partizanskim filmovima, nesvjesna na što je pristala.
I tako je počela ova priča koja tragično završava već nakon 4-og ciklusa kemoterapije. Starac je preminuo u bolovima prekinuvši svjesno patnju na koju je nagovoren.

Kakva je moralna odgovornost onkologa koji je prvo nagovorio prijateljicu i starca na kemoterapiju a onda kada su prekinuli nije ih niti nazvao da provjeri što je sa njim i zašto više ne dolazi.

Ako, (neka mi oproste pošteni i radišni liječnici) skoro svaki onkolog ima otvoren žiro račun na koji mu sjeda novac koji mu uplaćuju distributeri lijekova, naravno ovisno koliko lijekova proda taj mjesec, cijela ova priča sa starcem i prijateljicom dobiva svoj smisao.

Kada sam razgovarao sa liječnikom, kojega poznajem i držim ga moralnom osobom o ovom saznanju nisam vjerovao vlastitim ušima što čujem. Možda to nije mito. Možda je to sve nagrada onkologu za njegov znanstveni rad !!!
Ma kakav znanstveni rad?!
On radi sa starcem kojega je unaprijed osudio na smrt i kraći život zbog davanja kemoterapije.
Starac će ionako umrijeti pa zašto ne bi usput malo i zaradio?
Dotični onkolog bi vjerovatno sada ispucao rafalnu paljbu na mene i svima dokazo kako je on u pravu i kako je sve napravio po službeno odobrenom protokolu. Istina je to što govori. Napravio je sve po službenom protokolu kojega je odobrilo ministarstvo zdravstva i to nije sporno. Sporno je što je protokol napravila farmaceutska kuća koja prodaje lijekove (čitaj otrove) i sve svodi na preživljavanje a ne na izlječenje, koje se (hvala Bogu) ipak nekom i dogodi. ”Vidite da smo ipak nekoga izliječili”!
Možda bi starac i danas bio živ, to ne možemo znati. Boli činjenica da
je njihov susjed sa puno gorom dijagnozom i danas živ. Susjed je odbio kemo i iz temelja promjenio ishranu. Sa kemoterapijom su mu davali “čak” 6 mjeseci života a on je živ evo već dvije godine.
Iz cijele ove priče proizlaze dva pitanja na koja niti jedan onkolog neće odgovoriti i o njima raspravljati.
Koliko je kemoterapija sigurna i koji su stvarni postoci izlječenja?Pacijent koji se liječi od leukemije kao recidiv nakon godinu-dvije dobije, zbog kemoterapije, karcinom na plućima i vodi
se kao žrtva karcinoma na plućima a ne kao žrtva leukemije. Zbog ovoga su i postoci izlječenja leukemije
čak 70%.
Sve je ovo poražavajuće jer onkolozi zbog novca svjesno prikrivaju stvarno stanje.
Sam način liječenja kemoterapijom dosta je dobro osmišljen ali na našu veliku žalost ne funkcionira i to već jednom mora doći do nas malih ljudi.
Najnovija saznanja o davanju kemoterapije su da se traži arterija najbliža tumoru i da se kemoterapija kroz nju daje ciljano u sam tumor. Nuspojava skoro da i nema . . .a kada će stići do nas ovi protokoli samo dragi Bog zna.
Nisam liječnik ali sam pročitao jako puno u ove zadnje tri godine i ovo su najnovija saznanja iz znanstvenih radova koji su objavljeni na internetu.

Kada na tv-u gledam istupe naših onkologa koji vjeruju samo u “konvencionalnu” medicinu i puna su im usta navodnih uspjeha u “preživljavanju”, sav se naježim.
Volio bih kada bi otkrili široj javnosti kakvo je stanje na njihovim žiro računima i kakva im je imovinska kartica. Vjerujem da bi imovinska kartica objasnila njihovo vatreno zalaganje za kemoterapiju.
Današnja konvencionalna kemoterapija sigurno nije "jedino" rješenje za onkološke bolesnike i to već jednom treba biti svima jasno. Radikalna promjena životnih uvjeta nudi daleko bolje i dugoročnije “preživljavanje” od kemoterapije.
Oboljelim osobama netko već jednom treba pružiti ruku i reći da imaju alternativu kemoterapiji i dati im stručnu pomoć.


Prije odlaska na liječenje u Tijuanu primio sam dva telefonska poziva od ljudi čija su se djeca također liječila u KBC Firule i koji su se željeli sresti samnom i ispričati mi svoju priču.Oba roditelja izgubila su dijete nakon dugotrajnih kemoterapija i najviše ih boli odnos dr Srđane Čulić prema njima i njihovom djetetu.Jedna mama ,čija kći je umrla prije 5-6 godina,sva u suzama dala mi je dokument tj izvod žiro računa dotične doktorice na kojem se vide mjesečne uplate farmaceutske kuće (nesmijem napisati koje jer je izvod nelegalno pribavljen i nisam ga htio uzeti jer bi sada bio ovdje objavljen što bi prouzročilo jako puno problema mami koja mi ga je davala) od 3.000 do 9.000 kuna,kako koji mjesec.Iznos varira vjerovatno od količine otrova kojega je taj mjesec dala djeci.Kako živjeti dalje sa ovim saznanjem a ne iznijeti ga u javnost?
Na našu veliku žalost novinari prodaju novine i najmanje ih zanima
istina.Pišu svakakve gluposti samo da prodaju novine a u liječnike se ne usuđuju taknuti.Tko zna,možda će i njima jednog dana trebati.
Supruzi i meni desila se najgora stvar koju možemo zamisliti.Izgubili smo prekrasno dijete u 15-oj godini života.
Možda bi je svakako izgubili od ove opake bolesti ali neutješni smo nakon spoznaje kako sistem funkcionira.
I šefica dječije Hematoonkologije u Splitskom KBC Firule
dr.Srđana Čulić također prima mjesečne nagrade za svoj "znanstveni (ne)rad".
Tužno . . .




U sljedećem postu iznijeti ću više detalja o samoj imunoterapiji na koju sam vodio kćer kao i o našem boravku u Tijuani.
Zdravko


- 00:34 - Komentari (17) - Isprintaj - #

nedjelja, 16.08.2009.

Pismo jednog oca




Naša borba započela je točno prije 3 godine. Nakon bezbrojnih posjeta raznim specijalistima zbog bolova u ledjima (u periodu od nekih 8 mjeseci) konačno se našao netko
"mudar" da nas utješi i kaže "To Vam je bol u kralježnici, jer vam je kćer jako mlada i naglo raste"! Čak smo uredno dobili uputnicu za vježbe kod fizioterapeuta zbog dijagnoze da je to KIFOZA i da se mora nešto učiniti kako dijete ne bi imalo bolove zbog nepravilnog sjedenja, hodanja ili tko zna cega već.

Tijekom upornog provođenja fizikalne terapije u trajanju od tri mjeseca bolovi su bivali sve veći i veći ali mi smo ustrajali. Došlo je i ljeto, terapije su završile i započela je sezona kupanja. Kako se Paula i dalje žalila na bolove ponovno smo došli u KBC Firule i opet smo "uredno" poslani kući. Kada ponovo dođete na pregled morate donijeti i stare nalaze na kojima lijepo piše KIFOZA! Što se tu ima više filozofirati: "Kada je boli dajte joj nešto protiv
bolova i sve će biti dobro". Tako je to išlo dalje dok jedne noći nisam našao kćer kako u mraku hoda po sobi i plače drzeći se za leđa jer su je jako boljela.
Otišli smo istog trena na hitni dječji prijem i tamo ju je pregledala liječnica, koja je stažirala (!) i prva koja nam je dala uputnicu za RTG. I prije smo uzalud pokušavali napraviti RTG mjesta gdje je boli, ali uporno u 2 navrata snimana je ciljano kralježnica a ne mjesto koje je Paula pokazivala da je boli.
Snimak je pokazao veliku sjenu na lijevoj strani pluća koja je pročitana kao upala pluća. Paula je popila Sumamed i sve je bilo "ok". Cijelo to vrijeme pratila ju je temperatura između 36,5 i 38,5°.
Nakon 2 tjedna na kontroli Paula je bila "dobro". Na naše inzistiranje ponovljen je RTG, jer se tvrdilo: "što bi je ponovno zračili kada je dobro" (izjava doktora Pavlova-KBC Firule). Nalaz je pokazao da je sjena još uvijek tu bez ikakvih promjena!
Napravljen je CT koji je pokazao da se radi o tumoru i tada tek započinje naš pravi križni put.

Vremenom, kroz ove tri godine čovjek počne primjećivati stvari o kojima prije nikad nije razmišljao. Dok ste tako prisiljeni boraviti po bolnici, primjećujete kako liječnici s vremena na vrijeme odu na specijalizacije od nekoliko dana koje u početku smatrate normalnima. Liječe vaše dijete i očekujete da tako prate najnovija saznanja u medicini.
Ali kada vremenom između redaka pročitate da te specijalizacije organiziraju farmaceutske kuće a ne udruženje liječnika ili sama klinika zapita se čovjek kakva im je stvarna svrha.
Po mom mišljenju liječnici su pretvoreni samo u kupce, koji za nas kupuju lijekove nekog određenog proizvodjača . . .

Više je stvari koje bi trebalo hitno promijeniti u našim klinikama. Mi roditelji djece, koja se liječe ili su se liječila ne možemo liječnicima usaditi entuzijazam za obavljanjem svoga poziva niti želju za znanjem i novim tehnikama liječenja, kada njihovo napredovanje ovisi o nekoj farmaceutskoj kući, koja ih poziva kada treba prodati neki njihov novi lijek, bez obzira na njegovu učinkovitost. Sve se svodi na profit a liječnici se zadovoljavaju pukim preživljavanjem našeg djeteta kroz dvije godine, ne pomišljajući na izljecenje. Što se tu ima dalje pričati, kad zna se koja je dijagnoza.

Trebalo bi konačno započeti sa ocjenjivanjem liječnika i tako uspostaviti listu "pametnih" liječnika, koji imaju entuzijazma da se bore sa naizgled neizlječivim bolestima. 
Veliki je broj liječnika, koji u sebi još imaju taj (hipokratovski) zanos, iskru morala i profesionalne odgovornosti pa bi željeli nešto učiniti ali nažalost zbog EGA starijeg kolege ili kolegice ugušeni su u tom svom nastojanju pa bivaju isključeni i poniženi. Jednostavno plivaju nizvodno i puštaju da život ide kako ide. Na prvoj kontroli vodili smo Paulu u München, u sveučilišnu kliniku, gdje smo vidjeli da kod njih postoji ocjenjivanje liječnika i provodi se svakih 6 mjeseci! Dok god ne možemo birati izmedju vise liječnika temeljem njihovih ocjena, neće biti ni poboljšanja u liječenju.

Zbog čega su liječnici u Hrvatskoj sebi pridali (velika većina) veliku važnost, tako da je do njih teže doći nego do američkog predsjednika, a kada i dođete do njih isprate vas brzinom svjetlosti. Dali time štite svoje neznanje i nesposobnost?
Što je to tako mistično u citostaticima da ljudi ne smiju znati što se događa tijelu njihovim korištenjem? Sve informacije i "nuspojave" o pjedinom citostatiku pronašli smo na internetu i to krili od kćeri u strahu kako će reagirati, a to je bilo pogrešno.

Ipak se radilo o životu naše kćeri i ona je imala pravo na sve informacije o liječenju od samog početka. Sada znamo da je sve znala ali je zeleći nas zaštititi to od nas krila...
Svi smo u strahu nešto krili a strah je sigurno posljednje što nam je trebalo.
Ima još jedan veliki propust, kojega čine klinike i mnogobrojne "udruge" za brigu o djeci.
Za dijete koje završi liječenje ne postoji organizirani program oporavka i povratka u
svakodnevni život. Možete pitati bilo kojeg roditelja, da li im je itko stručan pomogao nakon izlaska djeteta iz klinike!

Na moje brojne mailove koje sam poslao svim toplicama u Hrvatskoj i Sloveniji nisam dobio niti jedan odgovor na pitanje imaju li program oporavka nakon kemoterapije!
Zato sada na moj mail stižu brojni spamovi kojima se nude kojekakvi "aranžmani!

Imamo puno riječi hvale za kliniku "Oasis of Hope" u Tijuani, gdje smo proveli 28 dana.
Za razliku od klinike u Splitu, gdje smo proveli pune dvije godine u uzaludnom liječenju, u Tijuani sasvim je drugačiji pristup liječenju.

Konvencionalna medicina smatra da je pojavom tumora čovjek postao bolestan i nastoji liječiti sam tumor ne vodeći računa (slijepo se svi protokoli toga drže) o uvjetima, koji su do tog stanja doveli. Kada spomenete mogući razlog koji je mogao dovesti do bolesti nailazite na šutnju i objašnjenje da su nažalost za sve krivi geni (!), a i mi kao i tako nismo dovoljno kompetentni da se sa nama o tome raspravlja . . . (a jesu li oni?)
Sada znam da kada bi nas netko "otpilio" pričom o genima (npr. dr Srđana Čulić-KBC Firule) u stvari je pokazao koliko malo zna o tumorima (ili mu nije ni stalo).

U knjigama koje su napisali liječnici izliječeni od tumora pronašao sam i studiju koja neoborivo ruši mit o velikom povećanju broja oboljelih od tumora zbog toga što ljudi dulje žive kao i uključivanje genetskog nasljeđa u tu priču.

Svakako pročitajte knjigu PROTIV RAKA-NOV NAČIN ŽIVOTA-Dr.David Servan-Schreiber

U Danskoj je provedena studija u koju je uključeno preko 700 usvojene djece koja nemaju nikakvo krvno srodstvo sa usvojiteljima. Djeca su praćena nekoliko desetaka godina!!!
Uočena je jako bitna stvar: Od tumora su oboljevala usvojena djeca gdje bi i usvojitelji prije vremena oboljevali iako biološki roditelji usvojene djece nisu imali nikakvo onkološko oboljenje! Ovo jasno govori u prilog tezi da oboljevanje ovisi u većoj mjeri o životnim uvjetima nego o genima. Studija je iznjedrila brojku od samo 16 % slučajeva, gdje su geni bili dokazani uzrok!
Ti isti liječnici objavili su uz ostalo i podatak o potrošnji šećera u zadnjih 200-tinjak godina, koji otkrivaju poražavajuću statistiku. 1820.-te godine potrošnja je iznosila 7 kg/godišnje po stanovniku, 1940.-te 30 kg a 2000.-te čak nevjerovatnih 70 kg!

Koliko je šećer odgovoran za ovoliki porast oboljelih najbolje govori činjenica da do porasta potrošnje šećera u bolnicama nisu znali što je to tumor na dojci (!), kao i mnoge druge vrste tumora, koje se naglo pojavljuju od 60-tih godina na ovamo - kako raste potrosnja šećera!
Odgovorno tvrdim da je velika većina roditelja (u što ubrajam  suprugu i sebe) podbacila u ishrani djeteta, što je sigurno i jedan od bitnih uzroka ovakvih oboljenja. Pretjerano reklamiranje proizvoda na TV-u ,od rafiniranog šećera, brašna, različitih masti i ulja isl. dovela je do toga da naša djeca "preživljavaju" isključivo na nekom čokoladnom namazu ili nečemu sličnom i ma koliko se trudili prije bolesti nismo uspjevali proširiti Paulin jelovnik!
Cijela konvencionalna medicina zna za ovo i ništa ne poduzima što je sramota za struku i hipokratovu zakletvu čije su polaganje liječnici očito zaboravili i uporno gaze po njoj.
Kada dovedete dijete na kemoterapiju i na pitanje koje bi vam vitamine preporučili da pomognete djetetu dobijete odgovor da će se vaše dijete izliječiti otrovima a ne vitaminima (citat: dr.Kuljiš-KBC Firule)!

Na početku kemoterapije supruga i ja bili smo toliko jadni i uplašeni za život naše kćeri bez igdje ikoga da nam da smjernice što i kako se ponašati u nastavku liječenja ovakve izjave nam sigurno nisu trebale. Što je to liječnička etika i humanizam? Što je to terapija i prava prevencija?
Iz početne faze u kojoj smo sažaljevali svoje dijete i sebe, prešli smo u fazu kada smo tražili krivca za nevolju koja nas je snašla. Krivca nismo pronašli jer nitko i nije kriv za bolest. Očajnički smo sve svoje nade u Paulino izlječenje povjerili u ruke liječnika koji očito nije
dorastao bolesti koju je imala naša Paula a to nije htio priznati.
Zamislite situaciju kada vam je život djeteta doveden na sam rub i dobijete odgovor:”Pa vi ste to znali. Što ste očekivali od nas? Pa znali ste koja je dijagnoza". Da li su to samo nesposobnost i neznanje ili još nešto? Time bi se trebale opravdati dvije bezuspješne godine.
I to čujete od liječnika, koji je na liječenje vašeg djeteta u dvije godine potrošio 1.500.000 kn (milijun i petsto tisuća kuna), bez bolničkih troškova!!!

Moralno bi bilo od strane liječnika koji nam liječi dijete da nam je otvoreno rekao, kako je pred nama zid od deset metara kojega nemožemo preskočiti, dok je kemoterapija samo kupovanje vremena dok se ne smisli nešto pametnije, ako uopće postoji. Preko 80 % pacijenata sa dijagnozom sarkoma već po otkrivanju tumora ima presadnice. Strašno je da smo morali pročitati na stotine studija o liječenju i to sami naučiti tek nakon dvije godine kemoterapije (nitko ništa ne kaže, zašto taje, možda neznaju?). Dvije godine kemoterapije, koja nigdje ne vodi, potrošenih 1.500.000 kn i razorena obitelj ,financijski i emocionalno, rezultati su na kraju liječenja u (tzv.) KBC Firule.

Samo krajnjim entuzijazmom supruge i mene i uz pomoć nekolicine liječnika iz Splita i Zagreba Paula je ponovno prohodala.
Suočeni s činjenicom da Paula ponovno prima kemoterapiju, koja se sastojala od 2 citostatika (IRINOTEKAN i TEMODAL), koja je samo iznova vidno pogoršavala Paulino zdravstveno stanje bez utjecaja na primarni tumor i presadnice odlučili smo se za prekid.
Nijedan od navedenih citostatika nije indiciran za sarkom! Davani su samo da se nešto radi.
Od 8-og mjeseca 2008. godine Paula više nije na kemoterapijama.

Pokušali smo tromjesečni ciklus jačanja imuniteta prirodnim putem i bolest je bila pod kontrolom do nove godine 2009. Paula je odradila prvo polugodište 8-og razreda i prošla sa odličnim uspjehom. Od Nove godine zdravstveno stanje joj se pogoršalo. U KBC-u Firule mogli smo dobiti samo morfij protiv bolova i privesti tako cijelu priču kraju. Morfij je karta za put u jednom smjeru a sa tim se nismo htjeli pomiriti ni supruga, ni naša starija kćer ni ja.

Nakon bezbrojnih mailova razaslanih diljem svijeta došli smo u kontakt sa klinikom u Americi. Dvije su odgovarajuće bolnice u USA a treća je u Meksiku, u Tijuani.
Samo ta klinika u Meksiku provodi "Issels program" jačanja prirodnog imuniteta.
Dr. Ilse Marie Issels nastavila je rad svog supruga Dr. Josefa M.Isselsa s kojim je radila 40
godina. Nakon telefonskog uzimanja anamneze i slanja brojnih nalaza mailom, napokon su pristali da dovedemo Paulu na liječenje. Najveća prepreka bila su 22 ciklusa kemoterapije koje je Paula primila i koji su ozbiljno narušili njen imunitet! Je li to možda posljedica površnosti, neznanja i nesposobnosti (ili možda još nečega . . .)?

O samom liječenju ovom prilikom nećemo puno govoriti a nešto više se može saznati na www.issels.com
Mislimo da je ovo jedina klinika na svijetu gdje pacijenti plaču kada odlaze kući. Stekli smo mnoštvo istinskih prijatelja iz cijelog svijeta. Svi su stigli na liječenje u 4.-om stadiju bolesti i međusobno smo se savršeno razumjeli.
Sve su to bile slične priče kao i Paulina. Bez obzira odakle je pacijent došao, priča je uvijek bila ista. Davana je kemoterapija dok god je pacijent to mogao podnositi i na kraju je svima rečeno da dođu na morfij (umrijeti) kada ih bude boljelo. Jer nažalost za njih više nema terapije . . .
Upoznali smo pacijente iz SAD, Južnoafricke Republike, Engleske, Indije, Italije . . .
Paula je bila njihov prvi pacijent iz Hrvatske.

Kao što je sazrela kolektivna svijest o štetnosti pušenja i da je puno veća šteta nego korist od svih uplaćenih poreza na promet duhana isto tako mora sazrijeti i kolektivna svijest o kemoterapiji i njezinoj štetnosti. Zamislite kako Vam djetetu daju kemoterapiju koja nikamo ne vodi. Na kraju se pravdaju da se o tumorima jako malo zna i da su napravili sve što se moglo napraviti (to valjda govore da bi imali mirnu savijest).

Koliko je u igri novac najbolje govori i podatak da postoji način davanja kemoterapije nakon inzulina ali se tada daje i po nekoliko puta manja doza kemoterapije što znači i po nekoliko puta manju zaradu! Nije bitno što pacijent nema mučninu, kosa mu ne ispada i učinak je čak i bolji nego kod klasičnog doziranja. Najvažnije je prodati kemoterapiju, da bi svi zaradili a u konačnici što će biti sa pacijentom najmanje je važno.
Protokoli za davanje rade se na osnovu kliničkih istraživanja koje sponzoriraju farmaceutske kuće, jer one su te koje su proizvele lijek. Studija se radi samo kako bi se lijek što prije pustio u prodaju!

Odobreni protokoli za liječenje služe kao pokriće liječnicima kad pacijent umre. Ne možete ih tužiti, jer sve su radili po službenom protokolu (kojega su sami odobrili!).
Što je još gore ako ne dovedete dijete na kemoterapiju po protokolu (koji još nikoga nije izliječio), dotični liječnik će iskoristiti (ili možda zloporabiti?) centar za socijalnu skrb i na silu uzeti vaše dijete u bolnicu! Za ne vjerovati!
Uredno će vam ga otrovati i pod maskom humanosti, kao tobože pokušali smo sve, nakon što je kemoterapija uspješno prodana, završiti cijelu priču morfijem, jer kao nije humano da dijete umire u bolovima!

Gdje smo tu mi roditelji i naše pravo na izbor. Mi nismo kompetentni da se s nama raspravlja (dr.Srđana Čulić-KBC Firule), ali isto tako odakle nekome pravo da odlučuje umjesto nas a nije nam prethodno stavio sve potrebne (i to iscrpne) informacije na stol. Kada smo pokušali povesti raspravu o tijeku liječenja dobili smo odgovor: ”Ako ste toliko pametni što ne vodite svoje dijete vani na liječenje?" (dr.Kuljiš)...

Čija je to uopće klinika? Čemu i kome ona zapravo služi? Služi li ona liječenju i dobrobiti onih koji je svojim redovitim doprinosima financiraju ili pak ona služi prvenstveno samo osobnoj koristi nekih pojedinaca i općoj pljački farmaceutske mafije?

Kad će se konačno žrtve sustavnog "tretmana" te vrste javno pobuniti i srušiti tvrđavu institucionaliziranog lupeštva na temelju našeg (ne državnog) proračuna!


- 00:00 - Komentari (33) - Isprintaj - #

subota, 15.08.2009.

Savjeti i pitanja koja svaki roditelj mora postaviti dječijem onkologu prije početka liječenja

1.TOČAN NAZIV DIJAGNOZE(zahtjevati provjeru od još jedne klinike)

2.KOJE SU OPCIJE NA RASPOLAGANJU ZA LIJEČENJE
(inzistirati na dogovoru svih liječnika na odjelu da bi se izbjegla “bolesna “
samovolja pojedinaca)

3.ZAHTJEVATI SVE INFORMACIJE VEZANE UZ ODABRANI NAČIN LIJEČENJA
I OBRAZLOŽENJE ZAŠTO JE ODABRAN BAŠ TAJ NAČIN LIJEČENJA


4.INZISTIRATI NA POSTOTKU IZLJEČENJA U KLINICI
(tražiti osobu koja je več prošla takvu terapiju i dobiti informaciju od nje)

5.NE PRIMATI GCSF-A (NEUPOGEN) AKO ŽIVOT NIJE UGROŽEN!!!!
(na Google tražilici upisati “GCSF AND CANCER” i vidjeti studije o štetnosti)

6.NA ODJELU STE VI I “VAŠE” DIJETE I NEMOJTE PRISTAJATI NA NIŠTA
DOK VAM SE SVE NE OBJASNI.
- ZAPAMTITE DA JE PAMETNIJE NEKOLIKO DANA SAČEKATI SA ODLUKOM
-KADA JEDNOM ZAPOČMETE KEMOTERAPIJU NEMA PREKIDANJA

7. AKO ZAPOČMETE SA KEMOTERAPIJOM INZISTIRAJTE NA PRAVILNOJ PRIMJENI
-SVAKI CITOSTATIK IMA OPISAN NAČIN DJELOVANJA SA SVIM
NUSPOJAVAMA ZA KOJE MORATE ZNATI

8.EDUCIRAJTE SE DA MOŽETE RAVNOPRAVNO RAZGOVARATI SA LIJEČNICIMA
I NEMOJTE DOZVOLITI DA VAS SE ISKLJUČI IZ ODLUČIVANJA O “VAŠEM”
DJETETU(priča kako su za sve krivi geni ili da vi niste kompetentni da se sa vama raspravlja
nesmije biti jedino objašnjenje za vaše upite o tijeku liječenja).

9.AKO STE NEZADOVOLJNI ODNOSOM PREMA VAMA I VAŠEM DJETETU
NAJAVITE SE NA RAZGOVOR KOD ŠEFA ODJELA ILI KOD RAVNATELJA

10.NEMOJTE SE BOJATI VEČ PITAJTE I BEZ POVLAČENJA JER ODLUKE KADA IH
JEDNOM DONESETE KONAČNE SU
-KADA VAŠE DIJETE ZAPOČME PRIMATI KEMOTERAPIJU VIŠE NEMOŽETE
PREKINUTI
-UZ POMOČ CENTRA ZA SOCIJALNU SKRB LIJEČNICI ČE PREUZETI SKRB I
NASTAVITI KEMOTERAPIJU NA “VAŠEM DJETETU” I BEZ VAS

11.NE POTPISUJTE NIKAKVE DOKUMENTE AKO NISTE PROČITALI O
ČEMU SE RADI(pokušati če Vam podvaliti da potpišete dokument kojim se odričete
prava na tužbu zbog davanja GCSF-a vašem djetetu )

Blog piše Zdravko,otac djevojčice Paule(15) iz Splita koja je na našu veliku žalost preminula 06.07.2009. godine.




- 23:13 - Komentari (6) - Isprintaj - #